Kršćanska akropola uz Gornja gradska vrata (Trg krčkih glagoljaša)

Trg krčkih glagoljaša ili Trg sv. Mihovila (Palathea S. Michaelis)

Trg krčkih glagoljaša ili nekada Trg sv. Mihovila (Palathea S. Michaelis) smješten je uz Gornja gradska vrata, a okružen je trima važnim sakralnim zdanjima: crkvom Gospe od Zdravlja, franjevačkim samostanom i crkvom sv. Franje Asiškog te benediktinskim samostanom i crkvom Uznesenja Blažene Djevice Marije, što mu je priskrbilo naziv – Mali Vatikan. Preko puta franjevačkog samostana nekada se nalazio i samostan klarisa – ženske frakcije franjevačkog reda kojoj je na čelu bila sv. Klara Asiška. Samostan je postojao prije 1290. godine, a ukinut je 1806. godine nakon što su ondje ostale tek tri redovnice preseljene u obližnji benediktinski samostan.

Crkva Gospe od Zdravlja

Trobrodna crkva Gospe od Zdravlja, do sredine 19. stoljeća opatija sv. Mihovila (Mihaela) arkanđela, prva je crkva u gradu Krku sagrađena u romaničkom stilu. Nekoć je pripadala istoimenom samostanu benediktinaca. Na zapadnom pročelju, kao integralni dio crkve, smješten je dvokatni zvonik s piramidalnim završetkom, što podsjeća na arhitekturu dvije značajne otočne crkve – Sv. Vida u Sv. Vidu Dobrinjskom i Sv. Lucije u Jurandvoru. Crkva je nekoć imala tri apside, od kojih je jedino sačuvana središnja. Apside bočnih lađa s vremenom su nestale, ali su u zidu još sačuvani njihovi lukovi i temelji sjeverne. Sredinom 19. stoljeća nad ulazna je vrata vraćen timpan isklesan u formi nepravilnog polukruga s prikazom smokvina lišća i ruke s dva podignuta prsta (u znak blagoslova). Riječ je o motivu koji poziva na legendu o nerodnoj smokvi koja redovnicima, ali i ostalim vjernicima, ukazuje na vrijednosti svetog života. Reljef je, najvjerojatnije, iz romaničkog perioda kada je crkva sagrađena ili pregrađena. Prigodom restauriranja apside, 1973. godine, otkriven je ispod žbuke kameni friz ukrašen romaničkim pleterom za koji se smatra da potječe iz 11. stoljeća.

Prvi put ova se crkva spominje 1271. godine u oporuci kojom udovica Spreza de Dominiko samostanu sv. Mihovila u Krku ostavlja zemljište. Nedvojbeno je da se taj podatak odnosi i na crkvu budući da se samostani najčešće nazivaju po svecima kojima su posvećene njihove crkve.

Uz crkvu je postojao i benediktinski samostan u kojem su redovnici živjeli do sredine 15. stoljeća. Samostanske zgrade nalazile su se u vrtu tako da se jedna naslanjala i na crkvu, no s vremenom su u cijelosti izgubljene.

Benediktinski samostan i crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije

U neposrednoj blizini crkve Gospe od Zdravlja smješten je i samostan benediktinki, osnovan u prvim desetljećima 13. stoljeća, pretpostavlja se 1223. godine. Uz samostansku zgradu vezana je jednobrodna crkva prvotno posvećena sv. Mariji Anđeoskoj, temeljito barokizirana krajem 18. stoljeća kada je, uz ostalo, opremljena i novim reprezentativnim oltarom riječkog majstora Sebastijana Peruccija. Budući da je dotadašnji oltar bio posvećen sv. Mariji Anđeoskoj novi je slavio Uznesenje Blažene Djevice Marije, pa je tako i crkva dobila novo ime. Zvonik je, uz crkvu, sagrađen 1800. godine, ali unutar samostanskih zidova. Sama crkva prvi se put spominje 1348. godine u oporuci udovice Cecilije Vulpe (Lesice).

Godine 1540. Gradsko vijeće Krka donijelo je odluku da u samostan smiju ući isključivo domaće djevojke i plemkinje, a strankinje tek uz njihovo dopuštenje. Međutim, godinu dana kasnije dužd je izmijenio taj zaključak odredivši da se primaju u prvom redu Krčanke, ali ako ima mjesta i druge.

Krčke benediktinke danas čuvaju vrijednu sliku Bogorodice s Djetetom, sv. Ivanom Krstiteljem i sv. Jurjem nepoznatog talijanskog majstora cinquecenta na kojoj se prepoznaju utjecaji dvaju različitih krugova talijanskog renesansnog slikarstva: venecijanskog i srednjotalijanskog.

Franjevački samostan i crkva sv. Franje Asiškog

Franjevci se u Krku prvi put spominju u 13. stoljeća, točnije 1277. godine u oporuci Staše Aurumelechino. U oporuci Dese de Banissa iz 1284. godine izričito se navodi i crkva sv. Franje, a svega nekoliko godina kasnije, 1300., već je organizirana Brativština sv. Franje s brojnim članovima. Prema legendi, zapisanoj 1500. godine, sv. Franjo na svom je putovanju zbog nevremena pristao u Krk (in patribus Sclavoniae) i upoznao pustinjaka koji je prihvatio njegovo učenje, utemeljivši i ovdje franjevački red. Bila to legenda ili činjenica, franjevci su svoj samostan u Krku imali nedugo nakon svečeve smrti 1244. godine.

Crkva sv. Franje je jednobrodna, pravilno orijentirana istok – zapad, s gotički nadsvođenom polukružnom apsidom koja s crkvom čini jedno tijelo. Crkveni zvonik nije izgrađen kad i crkva, već kasnije, u fazama, s time da je gornji dio dograđen tek 1743. godine.

Krčki franjevci trećoredci posjeduju jedno od vrjednijih slikarskih djela – Bogorodicu s djetetom, ranorenesansnog majstora Vittorea Carpaccia.