Gradske zidine i gradska vrata

Gradskim zidinama gotovo je u cijelosti s kopnene i morske strane obgrljena krčka starogradska jezgra, a s obzirom na izvrsnu očuvanost, one danas predstavljaju raritet na nacionalnom nivou. Naime, treće su po veličini u Hrvatskoj nakon stonskih i dubrovačkih! Zidine su, definiravši unutarnji raspored grada u koji se ulazilo i izlazilo kroz četvera gradska vrata, tisućljećima osiguravale nesmetan život Krčanima.

Najstariji, predromanski, dijelovi gradskih zidina datirani su u 4./3. stoljeće pr. Krista. Međutim, one se prvi put spominju na rimskom kamenom natpisu nastalom između 50. i 30. godine pr. Krista, pronađenom 1848. godine, a na kojem je zabilježen podatak o njihovoj dogradnji. Drugi značajan povijesni navod o gradskom obrambenom zdanju potječe iz 1133. godine kada su se o njegovoj sanaciji dogovarali biskup, krčki suci i knez Dujam. Bilo je to nakon teških oštećenja zadobivenih prilikom intenzivne navale na Krk. U narednim stoljećima zidine su se kontinuirano održavale, međutim posljednju veliku dogradnju naredio je, 1489. godine, providur Antonio Vinciguerra. Obrani grada zidine su služile do polovice 17. stoljeća kada se izmijenio princip ratovanja pa su, shodno tome, i obrambeni zidovi izgubili prvotnu funkciju.

Svi ulazi u grad bili su ojačani kulama, što je vidljivo još na tlocrtu iz 1821. godine. Kako su vrata bila najslabije točke zidina bilo ih je nužno učvrsti kulama. Tako je i u arhitekturu samostanskog kompleksa krčkih franjevaca uklopljenu u gradske zidine integrirana i manja obrambena kula.

Zidine su imale četvora gradska vrata koja su stajala na četiri strane grada, a bila su povezana glavnim gradskim ulicama. Vrata su se zatvarala vratnicama, a štitilo ih se sa stražarnica.

Velika gradska vrata

Velika gradska vrata – Magna porta civitas s glavnog su trga (Vele place) vodila prema obali i moru. Prvi se put spominju 1350. godine, a izvorno su se nalazila južnije.

Nakon što je podignuta velika četvrtasta kula – Vijećnica, providur Antonio Vinciguerra odredio je postavljanje Velikih gradskih vrata u njezinom prizemlju. Padom Mletačke Republike njihovo otvaranje i zatvaranje postalo je suvišno pa su vratnice skinute, a dio gradskih zidina porušen, što je pogledima otvorilo glavni gradski trg.

Mala ili Donja gradska vrata

Mala ili Donja gradska vrata bila su južni završetak jedne od dviju glavnih gradskih ulica, izvorno u bedemima Biskupskog dvora. Prvi se put spominju 1398. godine.

Zbog izloženosti udarima juga s otvorenog mora izmještena su stotinjak metara sjevernije na zaklonjeni položaj kod Malog mula, pristaništa za brodice.

Pizanska vrata ili Vrata slobode

Pizanska vrata, danas Vrata slobode, istočni su ulaz u grad, a prvi se put spominju u Krčkom statutu iz 13. stoljeća, dok drugi povijesni podatak potječe s početka 16. stoljeća.

Ime su naknadno, prema tumačenju Ivana K. Cubicha, dobila po providuru Alviseu Pisaniju koji ih je dao obnoviti i dograditi. Glavna ih ulica – dekumanus – povezuje sa središnjim gradskim trgom i negdašnjim Velikim vratima.

Gornja gradska vrata

Gornja gradska vrata nalazila su se na vrhu grada, s jedne strane prislonjena na franjevački samostan. Prvi se put spominju u spisu biskupa Ivana Krčanina iz 1186. godine.

Vrata su uklonjena početkom 19. stoljeća, no tragovi se i nadalje naziru na zidovima samostana i dijelu gradskih zidina.