Grad Krk kroz stoljeća – povijest, kultura i arhitektura

Povijesni put grada Krka

Temelji grada: Liburni pa Rimljani

Grad Krk, upravno, poslovno i kulturno središte otoka, spada među one jadranske i mediteranske gradove gdje su na svakom koraku uočljivi tragovi njegove višetisućljetne prošlosti. Već se u samom nazivu grada naziru otisci predromanske, ilirske civilizacije koja je grad i otok Krk nazivala K(u)R(y)K(ta), tj. Kuryeta.

Temeljem pronađenog arheološkog materijala, kao osnivače grada navodi se upravo jedno od ilirskih plemena – Liburne, roda Kurikta (iako je temelje možda udario i netko prije njih!). Oni su očito na području grada pronašli strateški povoljnu lokaciju, izvor pitke vode, prirodno zaštićenu luku i plodno tlo u zaleđu.

Antika i Rimsko carstvo

Prvi povijesni podatak u kojem se decidirano spominje Krk potječe iz vremena antike. Naime, stari grčki geograf i povjesničar Strabon (63. g. pr. Kr. – 19. g.) navodi Krk pod imenom Kuriktike, dok pola stoljeća kasnije rimski povjesničar Plinije Stariji (23. – 79. g.) za mještane Krka koristi naziv Curictae.

Širenjem Rimskog carstva na istočnojadransku obalu Krk postaje istaknuto rimsko naselje – municipij (što znači da je imao magistrat – gradsku upravu i ordo decurionu – gradsko vijeće). Njegovi su ga stanovnici u to doba s ponosom nazivali Splendidissima Civitas Kuryctarum, tj. presjajni grad Krčana (Kurikćana), kako čitamo na sačuvanom kamenom natpisu s kraja 3. ili početka 4. stoljeća.

Grad je tada imao forum, hramove, termalna kupališta ukrašena podnim mozaicima, a dvije najznačajnije ulice okomito postavljene jedna na drugu (Cardo, Decumanus) i danas spajaju ulaze u grad tvoreći osnovnu matricu pravilne ulične mreže.

U okrilju Bizanta

Budući da je 476. godine ukinuto Zapadno Rimsko Carstvo, u novonastalim okolnostima Krk se našao pod bizantskom vlašću i utjecajem onog dijela Rimskog Carstva koje će potrajati još tisuću godina. Već je za vrijeme cara Justinijana, u 6. stoljeću, Krk postao dio egzarhata (vojno-upravnog područja) sa sjedištem u Ravenni, s time da će ta administrativna povezanost potrajati do 1115.

Upravo u vrijeme Bizanta, Krk je, kao bivši antički municipij, sačuvao određenu samostalnost i autonomiju. Razvoj je, dakle, postupno išao prema demokratski uređenim komunama. U to se doba na čelu grada nalazio prior kojeg su, pretpostavlja se, birali svećenstvo i puk.

Korijeni kršćanstva

Ranom pojavom kršćanstva na obalnom prostoru, Krk još u 5. ili 6. stoljeću postaje biskupsko sjedište. Kao dio Katoličke crkve s centrom u Rimu, istu funkciju ima i danas pa se u brojnim sakralnim objektima naziru svi oblici kršćanske kulture.

Unutar rimskog grada imala je prva kršćanska zajednica svoj oratorij (molitveno mjesto) koji je u 5. stoljeću prerastao u ranokršćansku baziliku. Njeni su tragovi – krsni zdenac (piscina), ostaci podnog mozaika, razna ornamentika u kamenu i jedinstveni kapitel s prikazom ptica koje se hrane ribom, tj. simbolom euharistije – i danas vidljivi.

Slavenski doseljenici i romanski domicili

U 6. i 7. stoljeću nastupila je seoba naroda – veliki povijesni prijelom s dugotrajnim posljedicama. S obzirom na to da se otok Krk nalazi blizu kopna, slavenskim doseljenicima sigurno do njega nije bilo teško doći. Prva otočna mjesta u kojima se Hrvati nastanjuju bila su Omišalj, Dobrinj, Vrbnik i Baška da bi kasnije zavladali gotovo čitavim otočnim područjem izuzev grada Krka. Grad Krk bio je osiguran snažnim zidinama unutar kojih se povuklo preostalo romansko (i romanizirano) stanovništvo, očuvavši ondje romansku kulturu.

U Krku je, dakle, u uporabi bio latinski jezik, a u okolnim mjestima hrvatski i glagoljica. Egzistiralo je i dvostruko zakonodavstvo, a poslije i dva statuta. U biskupijskom sjedištu bogoslužje se vršilo na latinskom, a u okolnim mjestima na hrvatskom (staroslavenskom) jeziku. Takav je odnos zadržan stoljećima.

Tri stoljeća knezova Krčkih

Početkom 12. stoljeća, u vrijeme raspada hrvatske samosvojnosti, kreće mletačka prevlast nad Krkom. U to se vrijeme pojavljuju i knezovi Krčki koji od 1428. nose prezime Frankopan (Frankapan).

Iako nije razjašnjeno njihovo porijeklo, dobro su se uklopili u narodno tkivo, postavši braniteljima hrvatskih interesa i vrijednosti. Prvi među njima – Dujam (1118. – 1163.), kao vazal, primio je od mletačkog dužda otok u feud kako bi Venecija, s namjerom da ga učini što stabilnijim i korisnijim u svoje svrhe, premostila jaz između starog, romanskog grada Krka i hrvatskih kaštela. Knez Dujam prvi se put spominje 1133. prilikom sastanka u biskupskom dvoru gdje su bili prisutni i biskup Dominik te gradski suci. Dujma su naslijedili njegovi sinovi (iz prvog braka) Bartol i Vid, pod istim uvjetima te s pravima i obvezama kao i njihov otac.

Razvoj Krka i širenje moći Frankopana

Bartol i Vid Frankopan otokom su vladali oko 30 godina. Najjasniji pokazatelj njihove vlasti i skrbi kao i želje za uređenom kneževinom pokazuje podizanje gradske sudnice na Trgu Kamplin, dograđivanje Katedrale i izgradnja crkve sv. Kvirina. S vremenom, knezovi Krčki proširili su svoje posjede, a s njima i vlast na kopnu – u Vinodol, Senj, Modruš, Liku i Kordun. Važnu ulogu imali su na širem hrvatskom prostoru budući da je Ivan V. (? – 1393.), 1392. godine, postao hrvatskim banom, a njegov sin Nikola IV. (1360. – 1432.), također ban, označio je vrhunac moći knezova Krčkih. Posljednjih trideset godina vladavine obitelji Frankopana na Krku obilježio je Ivan VII. (1451. – 1480.).

Mlečani i Lepantska bitka

Mlečani i Lepantska bitka Odlaskom posljednjeg Frankopana, otokom su zagospodarili Mlečani čija je vlast potrajala do 1797. Mletačka republika na otoku je organizirala izravnu upravu s upraviteljem tj. providurom na čelu, koji je stanovao u Krku i brinuo se za provedbu zakona. Kao pomorska i trgovačka država, Venecija je često ratovala na moru, što znači da su joj bili potrebni veslači na galijama – galijoti. A među osnovne dužnosti providura spadalo je i novačenje Krčana za služenje na galijama. Tako je u jednoj od najvećih i najslavnijih pomorskih bitaka u europskoj povijesti, Bitki kod Lepanta, 7. listopada 1571., u kojoj su se sukobile snage kršćana i muslimana, na strani pobjedom okrunjene Svete lige, sudjelovala i krčka galija Cristo Ressussitato (Uskrsli Krist) pod zapovjedništvom soprakomita Ludovica Cicute (Ljudevita Čikute).

Politička simbolika krilatog lava

Politikom usmjeravana nova ikonografija obilježila je ovaj višestoljetni period, što znači da su na raznim mjestima nicala pobjednička obilježja Venecije, prvenstveno krilati lav pred kojim je knjiga (otvorena ako je Republika u miru ili zatvorena ako se ratovalo), inače simbol sv. Marka evanđelista, zaštitnika Venecije.

Stoljeće pod vlašću Habsburgovaca

Padom Mletačke Republike 1797., za što se pobrinuo Napoleon, Krk je do 1805. bio prvi put pod Habsburškom Monarhijom. Kroz to je doba uglavnom zadržan mletački način uprave, no umjesto providura bio je postavljen dirigent – upravitelj s dva predsjednika. Godine 1805., austrijski car Franjo I. predaje Krk, Istru i Dalmaciju Francuzima čija je uprava potrajala do 1813. Odlaskom Francuza, Istra, kvarnerski otoci i Dalmacija po drugi put ulaze u sastav Habsburške Monarhije, no ta je vlast sada potrajala sve do završetka Prvog svjetskog rata i konačnog raspada Monarhije 1918. U njezinom je okrilju Krk bio sastavni dio Istarske pokrajine, izravno podvrgnute Beču.

Pioniri turizma u Krku

Za početak organizirane turističke djelatnosti bitna je 1897. godina jer je tada odobren Statut i rad novoosnovanog Društva za poljepšavanje grada Krka, prvog takve vrste na otoku. Poslije su slična društva osnovana u Baški (1904.), Omišlju (1905.), Malinskoj (1909.) itd. To je Društvo započelo s promidžbom grada tiskajući razglednice i poštanske dopisnice. No, konkretan zamašnjak razvoju turizma dao je Čeh Jaromir Mohaček, profesor Trgovačke akademije u Pragu, koji je 1909. i 1910. godine na predjelu Dražica sagradio tri objekta poznata kao Mohačeve vile. Uz te su objekte postojale i plaže za kupanje, a kupalište s kabinama sagrađeno je 1910. godine.

Povijest hotela u Krku: Poduzetnica Marica i njen uspjeh

Vid i Marica Festini godine 1925. kupuju više urušenih zgrada na obali i ondje podižu hotel Jugoslavija, s time da je ista vlasnica još 1910. godine, uz Mala gradska vrata, otvorila prvi krčki hotel najprije nazvan Quarnero, kasnije preimenovan u Jugoslavija. Budući da Marica 1926. sama ostaje vlasnicom ranije spomenutog hotela, prodaje ga Ivanu i Anici Žic koji njegovim vlasnicima ostaju sve do nacionalizacije 1948. godine. Hotel Jugoslavija, danas poznat kao hotel Marina, 1948. ulazi u sastav Kotarskog ugostiteljskog poduzeća sa sjedištem u Malinskoj, a godinu dana kasnije Mjesnog ugostiteljskog poduzeća Krk. U uvali Dražica bio je sagrađen hotel Adria, koji je uoči rata izgorio, a među najranije krčke hotele, također, spadaju: hotel Bosna (kasnije hotel Zagreb) na predjelu Dražica sagrađen 1927. godine te hotel Krk uređen oko 1928. u starogradskoj jezgri.