Krčke legende – Vêyske Povêde

ilustracija

Krčke legende – Vêyske Povêde

Ciklusom Krčkih legendi ili Vêyskih Povêda obuhvaćeno je desetak epskih legendi koje bilježe zbivanja u vremenskom rasponu od prapovijesti, preko antike pa sve do srednjeg vijeka. U hrvatskoj narodnoj predaji one su naš najjači koncentrat sjećanja o prastarim tradicijama, dok su po stilu, sadržaju i slikovitosti gotovo ravnopravne nordijskim legendama i starogrčkim epovima.

U njima se uglavnom opisuju pradavne selidbe i plovidbe, borbe s antičkim i prapovijesnim narodima Starog istoka, pa i najraniji prethistorijski mitovi i rituali. Prema tome, u odnosu na kontinentalnu, staroslavensku mitologiju, jadranska posjeduje niz razlika uvjetovanih drugačijim porijeklom, pradomovinom i starošću populacije. Dok antičke legende imaju većinom mitološki sadržaj uz moguće odraze rane povijesti, legende iz srednjeg vijeka bar dijelom navode stvarna zbivanja oko otoka Krka.

Teme jadranske mitologije su urbane, državne i vojnopomorske, dok je okružje odraz sunčane i sušne pradomovine, pa se događaji najčešće zbivaju pod vedrim i sunčanim nebom na kamenu, po gorskim vrhovima, uz more ili na otocima.

Povêda od Matâneh navakŷrah tar žloâtneh yanãac (Legenda o pomorskim Matanima i zlatnim ovcama)

 Ova je legenda epska mješavina antičkog mita o Argonautima i ranohrvatske pomorske tradicije, a možda i daleki odraz doseljenja Hrvata na Jadran. 


Krk-0240 1.jpg 658.33 KB

Pradavni pomorci Matâni ziunê Tjarnemuôri (iz Crnog mora) preplovili su Mićapônt, Garske muôri tar Velemuôri (Mramorno i Egejsko more te Sredozemlje). Vodio ih je morski bog pučine Khulap (Posejdon), a u plovidbi su ih napadali olujni zloduh Šyũun i morsko čudovište Orkũul (Levijatan). Kad su stigli do otoka Krka na Jadranu (skopãal Khârk vaone Sinie muôri), našli su tu stada zlatnih ovaca na zelenim livadama, pa njihov marjakŷr (admiral) odluči da se tu nasele i osnuju grad. Bijela vila Divŷca koja je čuvala zlatne ovce, pomoću vunena klupka omeđila je pravo mjesto za gradnju naselja poli buŷmera (blizu izvora), ali im je pritom zabranila da se okreću i da gledaju ovce. Oni je nisu poslušali i pri pogledu na zlatne ovce ove su se smjesta pretvorile va khôguli (u kamenje). Zato je odonda otok Krk prekriven kamenjem, iz kojega su naši navakiri izgradili zidine utvrđenog grada – vârda Koryntija – između Vrbnika i Baške na Artu Sokuõl gdje je još i sada slabo proučena najveća gradina na našim otocima. Po predaji ti su pomorci donijeli Veyska zayk i po njima se na jugoistočnom dijelu Krka zove niz toponima: otočić Matãan, uvala Matanova. Rt Artamatân, vrh Varmatân, gradina Matanistân, gradska obala Matâni u Krku itd.