Ova je legenda epska mješavina antičkog mita o Argonautima i ranohrvatske pomorske tradicije, a možda i daleki odraz doseljenja Hrvata na Jadran. 

Pradavni pomorci Matâni ziunê Tjarnemuôri (iz Crnog mora) preplovili su Mićapônt, Garske muôri tar Velemuôri (Mramorno i Egejsko more te Sredozemlje). Vodio ih je morski bog pučine Khulap (Posejdon), a u plovidbi su ih napadali olujni zloduh Šyũun i morsko čudovište Orkũul (Levijatan). Kad su stigli do otoka Krka na Jadranu (skopãal Khârk vaone Sinie muôri), našli su tu stada zlatnih ovaca na zelenim livadama, pa njihov marjakŷr (admiral) odluči da se tu nasele i osnuju grad. Bijela vila Divŷca koja je čuvala zlatne ovce, pomoću vunena klupka omeđila je pravo mjesto za gradnju naselja poli buŷmera (blizu izvora), ali im je pritom zabranila da se okreću i da gledaju ovce. Oni je nisu poslušali i pri pogledu na zlatne ovce ove su se smjesta pretvorile va khôguli (u kamenje). Zato je odonda otok Krk prekriven kamenjem, iz kojega su naši navakiri izgradili zidine utvrđenog grada – vârda Koryntija – između Vrbnika i Baške na Artu Sokuõl gdje je još i sada slabo proučena najveća gradina na našim otocima. Po predaji ti su pomorci donijeli Veyska zayk i po njima se na jugoistočnom dijelu Krka zove niz toponima: otočić Matãan, uvala Matanova. Rt Artamatân, vrh Varmatân, gradina Matanistân, gradska obala Matâni u Krku itd.