Krčki folklor – ples, glazba i tradicija otoka Krka

Čarobni svijet krčkog folklora

Dvoglasje tijesnih intervala: Istarska ljestvica

Dvoglasje tijesnih intervala originalan je stil folklorne glazbe na području Primorja i Istre, premda se na njega nailazi i izvan tih regija. Ono se zasniva na netemperiranim tonskim odnosima te karakterističnoj boji tona koji se kod vokalne glazbe postiže snažnim pjevanjem, djelomice kroz nos.

Većina tonskih nizova sastavljena je od četiri do šest tonova, a tijekom izvođenja u obje dionice dolazi do improvizacije i varijacije, s time da unisono završeci ili završeci u oktavi ostaju strogo pravilo. Dvoglasje tijesnih intervala karakterizira specifičan odnos teksta i glazbe, dok se metroritamska, formalna struktura i struktura teksta kreću od jednostavnih do vrlo složenih obrazaca. Prilikom izvedbe tijesnih intervala koriste se tradicijska glazbala sopela ili mih.

Dvoglasje tijesnih intervala Hrvatskog primorja i Istre, kao jedan od najspecifičnijih i najkompleksnijih stilova folklorne glazbe uopće, 2009. upisano je na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine.

Krčki tanac: Tradicijski ples otoka Krka

Osnovnu značajku svakog tanca čini prebir. Uz čakavski govor i netemperirani tonalitet, prebir je jedan od motiva prema kojem se prepoznaje širi kulturni prostor sjevernog Jadrana. Radi se o prebacivanju težine tijela s jedne noge na drugu pri čemu ih muškarci zabacuju više, a žene to čine sitnije, diskretnije.

Na otoku Krku postoji barem sedam inačica tanca (Omišalj, Dobrinj, Vrbnik, Baška, Punat, Vrh-Poljica i Dubašnica). Kako su se s vremenom na otoku razvijale različite zajednice, tako su se formirali i simboli prema kojima su se ljudi međusobno razlikovali. Tanac, odnosno njegove varijacije, tako postaju jedan od značajnih simbola međusobnog prepoznavanja otočana.

Kulturna i kulturološka vrijednost krčkih tanaca, tradicijskih plesova otoka Krka, potvrđena je 2010. godine kada im je dodijeljen status kulturnoga dobra Republike Hrvatske.

Narodne nošnje otoka Krka

Nošnje otoka Krka pripadaju sredozemnom tipu narodnog ruha. Muška nošnja sastoji se od kape, pamučne bijele košulje, crnih hlača s visećim nabranim turom i nogavicama do pola lista te prsluka čiji ukras otkriva s kojeg je muškarac dijela otoka.

Ženska nošnja sastoji se od bijele košulje, uske podsuknje, nekoliko širokih podsuknji, suknje s prslučićem te karakterističnog oglavlja, ruba (rubac), čiji način slaganja (pored ostalih motiva) otkriva porijeklo otočanke.

Festival folklora otoka Krka i krčka folklorna društva

Krčko folklorno nasljeđe jednom se godišnje, sve od davne 1935. (uz povremene prekide), predstavlja na putujućem Festivalu folklora otoka Krka kojem je zadaća popularizirati, valorizirati i očuvati specifična etnološka dobra otoka.

Na Krku trenutno djeluje 12 folklornih skupina: Folklorno društvo Poljica (Poljica), Kulturno-umjetničko društvo Vrh (Vrh), Kulturno društvo Kornić (Kornić), Vrbničko kulturno društvo Frankopan (Vrbnik), Kulturno društvo Sv. Juraj (Kras), Kulturno-umjetničko društvo Punat (Punat), Kulturno društvo Sv. Petar (Gabonjin), Folklornog društvo Njivice (Njivice), Kulturno-umjetničko društvo Malinska-Dubašnica (Malinska), Kulturno društvo Ive Jelenović (Dobrinj), Kulturno društvo Šoto (Jurandvor, Baška) i Kulturno-umjetničko društvo Ive Jurjević (Omišalj).